I'll Be Gone in the Dark - Knjiga o istinitom zločinu zbog koje sam mahnito provjeravala vrata prije spavanja

Nisam ljubitelj nefiktivnih romana. Volim živjeti u veselom i sigurnom balončiću fikcije znajući da sve ono tužno i stravično pročitano zapravo nije stvarno i istinito. Posebice zaobilazim dokumentarne knjige o stvarnim zločinima. Osim što mi je mučno čitati o stvarnim proživljenim užasima koje je pretvorivši u knjigu poželio masno prodati neki novinar pod krinkom empatije, tako mi je i sama struktura jedne takve dokumentarne knjige stravično dosadna. Ja se mazohistički volim plašiti dobrim izmišljenim stravičnim knjigama i filmovima, ali kukavica sam što se tiče stvarnosti. Od stvarnih užasa koji me vrebaju iz nefiktivnih knjiga i dokumentarnih filmova bježim kao od koncerta Opće opasnosti. U drugu galaksiju po mogućnosti. 

Kada sam naišla na kategoriju knjige o stvarnom zločinu tijekom svog čitateljskog izazova, izabrala sam ovu knjigu zato što je bila novija i zato što se ime Gillian Flynn spominjalo u uvodu. Gillian Flynn je autorica koju volim više od vrućih krafni s marmeladom. A njih volim jako. Knjigu je napisala Michelle McNamara koja je prije završetka i objavljivanja knjige umrla u snu u svojoj 46. godini života. Knjiga je objavljena posthumno s uvodom Gillian Flynn i pogovorom Pattona Oswalta, njena supruga koji je pomogao i u samom dovršavanju knjige. Michelle McNamara bila je opsjednuta neriješenim slučajevima zločina od svoje 14. godine kada je u njenom susjedstvu ubijena mlada žena. Počinitelj nikada nije pronađen. Ovo je nažalost jedini roman ove novinarke i blogerice. Pišem nažalost zato što je I'll Be Gone in the Dark remek-djelo svoga žanra. 

Autorica je posvetila svoj rad traženju serijskog silovatelja, pljačkaša i ubojice kojega je nazvala Golden State Killer, a poznat je kao i East Area Rapist te kasnije kao i Original Night Stalker nakon što se došlo do saznanja da se radi o istom čovjeku. Golden State KIller čudovište je koje je teroriziralo Kaliforniju 1970 ih i 80-tih godina te u tom razdoblju počinilo više od 10 ubojstava, 50 silovanja i 100 pljački. Autorica je u svojoj knjizi dala iscrpan uvid u detalje istrage u vrijeme kada su se istražitelji još koristili hipnozom i vidovnjacima tijekom kriminalističkih istraga, a sama DNK analiza predstavljala je budućnost, iako ne tako daleku. Skačući od 1976. godine, koja označava početak terora pa sve do 2014. godine i svojih razgovora s brojnim detektivima koji su radili na slučaju te upoznavajući čitatelje s policijskom procedurom i mučnim izjavama žrtava, autorica svoju opsesiju prenosi na čitatelje. 

Ova knjiga nije napisana sa svrhom zarade. Uloga joj je  puno ljudskija, ako to tako mogu  nazvati. Ona je posveta svim žrtvama, hladna i mračna kao i njihove sudbine, ali sto tako oruđe nade da će se čudovište pronaći čak i nakon 40 godina. Knjiga je objavljena u veljači 2018. godine, dvije godine nakon autoričine smrti. Dva mjeseca poslije policija je privela muškarca, sedamdestedvogodišnjeg bivšeg policajca kojega će teretiti za kalifornijski teror 70-ih i 80-ih godina. DNK pokazuje da se radi o toliko dugo traženom ubojici. U tome je, vjerujem, pomogla i opsesija ove žene. Nadam se da će knjiga biti objavljena i na hrvatskom jeziku zato što ju stvarno vrijedi pročitati.