Bird Box - Najbolja knjiga koju sam pročitala prošle (i ove) godine

Josh Malerman i njegov Bird Box je najbolja knjiga koju sam pročitala u 2018.
Bird Box je i prva knjiga koju sam pročitala u 2019. godini.

Čitanje sam ponovila zbog kriminalno lošeg filma koji je nedavno izbacio Netflix. Morala sam se ponovno uvjeriti u savršenstvo ovoga romana i još jednom proći kroz sva ona poglavlja zbog kojih sam tada zapostavila življenje. I uvjerila sam se. Roman je fenomenalan. Iako pripada žanru horora i post-apokaliptične fikcije, vjerujem da će se ovakva priča svidjeti i onima koji nisu ljubitelji navedenog.     

Već na samom početku romana pratimo Malorie koja se s dvoje djece, koje oslovljava Dječak i Djevojčica, priprema za očajno i opasno putovanje. Krenut će na putovanje čamcem niz rijeku koja bi ih trebala dovesti do mjesta koje će im poslužiti kao utočište, sigurna luka koja će ih zaštititi od strašnoga svijeta u kojemu žive. Prije četiri godine ljudi su počeli viđati nešto neopisivo. Nešto nepojmljivo i ljudskom mozgu nedokučivo. Nešto što će svakog čovjeka koji uputi samo jedan pogled dovesti do potpunog ludila koje će rezultirati oduzimanjem vlastitog, ali i tuđeg života. Malorie i djeca posljednje su četiri godine proveli zatvoreni u kući s prekrivenim prozorima zato što bi svaki pogled kroz prozor značio ludilo i smrt. Svaki izlazak van moguć je isključivo uz poveze na očima pa će tako i njihovo putovanje niz nepredvidljivu rijeku biti moguće samo uz potpunu tamu. No opasna rijeka samo je jedna od mnogobrojnih strahota kojih se Malorie pribojava. Tko ili što se krije u šumama kojima će biti okruženi? Kakva će ih prijetnja čekati i promatrati na njihovu putu? Ljudi, životinje ili oni - neviđena bića koja su cijeli svijet zavila u tamu. Malorie će se moći osloniti jedino na istreniran sluh djece čija je glavna zadaća slušati.

U romanu se izmjenjuju prizori sadašnjosti i putovanja niz rijeku te prošlosti i svih onih događaja koji su Malorie doveli do tog očajnog čina. Čitatelj dobiva detaljan uvid u rađanje ovog fiktivnog horor svijeta te događaje koji su uslijedili nakon. Naravno, ovaj roman u sebi sadrži sve što jedan dobar post-apokaliptični roman treba sadržavati - događaj koji će dovesti do kraja svijeta kakvoga poznamo, nekolicinu preživjelih čiju priču pratimo...

No ovaj roman je toliko drugačiji i bolji od svih romana svoga žanra. Likovi su izuzetno prirodni i uvjerljivi iako se o njima mnogo ne saznaje. Osjećaj koji me pratio tijekom čitanja nešto je što ne mogu lako opisati. Zbunilo me što sam osjetila strah zbog nečega neviđenog i neopisanog. Zbunilo me što se nikada nisam toliko prepala nepoznatog. Toliko je puno napetih i jezivih scena u ovoj knjizi zbog kojih ćete poželjeti sakriti se u sigurnost neke prostorije bez prozora.

Ovo je definitivno najstrašniji roman koji sam u životu pročitala. Usuđujem se reći i jedan od najboljih romana koji sam pročitala. Sama pomisao na život u svijetu u kojemu se ne možeš osloniti na svoje najvrjednije čulo je užasna. Film je, i dalje tvrdim, katastrofa i stvarno nema veze s romanom. Nadam se da ću dočekati prijevod ovog savršenstva.