Šetnje, roštilji, seoske zabave :) i prvo veliko Bornino putovanje u Zagreb obilježili su ovaj nadasve buran tjedan. Bilo nas je posvuda, a najmanje u vlastitom domu. Upravo sam nekako naivno odlučila pročitati Artemis, Andyja Weira baš tijekom ovog, nemamvremenazačitanje, "zaposlenog" tjedna. Wow! Wow! Wow! Kakva priča! Čitanjem sam ispunjavala svaki slobodan trenutak i teško se odljepljivala od knjige. Andy Weir me još jednom osvojio, a iskreno sam mislila da ne može nadmašiti Marsovca.
Ovoga puta poveo nas je na Mjesec i to u prvi i jedini grad na Mjesecu - Artemis. Grad se sastoji od pet ogromnih kupola koje nazivaju "mjehurićima", a u kojima žive pripadnici svih društvenih klasa. Put na Artemis te sam život u gradu izuzetno je skupocjen. Ukoliko želiš dobro i više nego dobro živjeti na Artemisu, moraš imati novca. Mnogo novca. Upravo za time žudi Jasmine "Jazz" Bashara koja je, zajedno sa svojim ocem, doputovala na Artemis kao šestogodišnjakinja i on joj je jedini dom za koji zna. Deportacija na Zemlju, kazna za svaki počinjeni zločin u gradu, jedino je čega se boji. To ju ipak ne sprječava u poslu koji obavlja - krijumičarenje ilegalnih stvari i suspstanci na Artemis i to najviše za bogataše koji tamo obitavaju. Jazz nastoji uštedjeti dovoljno novca kako bi si život na Mjesecu učinila ugodnijim. Živi u kapsuli, toliko maloj da je "od milja" zove grob koja se sastoji isključivo od ležaja i police i to u onom, kako kaže, prljavom dijelu grada: "If my neighborhood were wine, connoisseurs would describe it as shitty, with overtones of failure and poor life decisions."
Svakodnevnicu joj prekida Trond Landvik, jedan od najbogatijih stanovnika Artemisa, ponudom koja se ne odbija. Posao uključuje sabotažu i uništenje tvrtke koja je glavni opskrbljivač kisika za cijeli grad. Prihvaćanjem ponude, Jazz se upliće u zavjeru koja bi mogla promijeniti živote Artemižana (Artemižana?), ali i svih Zemljana.
Ne želim otkriti previše tako da ću ovdje stati.
Andy Weir je jedan vrlo detaljan pisac pa bih o Artemisu još dugo mogla pričati i pisati. Ovako zabavnu knjigu nisam odavno pročitala. Toliko akcije i drame, a ponekad i tragedije zakamuflirane u jednu čistu komediju. Komičnosti i mom neprestanom hihotanju tijekom čitanja posebice je pridonijela glavna junakinja, antijunakinja i protagonistica koju voliš mrziti - Jazz Bashara. Jazz Bashara doesn't give a fuck!
To baš nije u potpunosti istinito, ali mi nekako najbolje opisuje njenu osobnost. Ona je kriminalka i to promiskuitetna kriminalka dugoga jezika koja često spas od vlastitih problema pronalazi u alkoholu. S druge strane, Jazz Bashara je duhovita, dosjetljiva i izrazito pametna. Nije ju briga što drugi misle o njoj, ali ju je briga za dobrobit drugih, posebice njoj bliskih ljudi. Ona je akcijska junakinja o kojoj će se još dugo pričati, a nadam se i pisati. Ovakvih ženskih protagonistica nam je definitivno potrebno više.
Jazz Bashara je moja nova cool prijateljica s kojom ću uvijek rado popiti loše razvodnjeno artemiško pivo. Čitaj!
Primjedbe
Objavi komentar