Slaba sam na skandinavske krimiće još od čitanja Stiega Larssona i njegove trilogije Millennium. Prva me knjiga o fantastičnoj Lisbeth Salander, Muškarci koji mrze žene, prestrašila toliko da sam se tijekom čitanja onih najmračnijih poglavlja paranoično okretala oko sebe misleći da me iz nekog kutka mog studentskog stana vreba ljudsko čudovište. Tada sam bila sigurna da nema mračnijih, inteligentnijih i hladnijih priča od onih iz pera skandinavskih autora. Svaki novi pročitani nordijski noir iznenadi me neočekivanim završetkom, oduševi napetom radnjom i približi glavnim junacima u toj mjeri da mi zbog silne empatije ponekad bude mučno.
Proteklih tjedan dana vodila sam borbu s Plimom, švedskim trilerom autorskog (i bračnog) para Cille i Rolfa Börjlinda. Knjiga mi se svidjela, ali ovaj me je tjedan pokušavao uništiti. Išamarao me tuđim godišnjim odmorima, osama koje su mi se zavukle u klimu i Borninim štrajkom spavanja. Meni su skandinavski krimići toliko dobri da bi ih rado pročitala u jednom čitanju, a Plima je knjiga koja to pomalo i zahtjeva. Zato mi je ponekad bilo malo teže uživjeti se u uzbudljivu radnju i likove kojih je stvarno puno i izmjenjuju svoje priče brzo i žestoko. Nakon što sam ju jučer dovršila, Pero me zamolio da mu ukratko prepričam radnju. Petljala sam se i jedva mu, u dugim crtama, smotano ispričala što sam čitala. Njegovi komentari su bili sljedeći: - Šta? Šta? Šta je žena osjetila? Grozno! Ti si to čitala?
- A daj lažeš!
- Ne kužim.
- Hahahaah! Glupo.
Da. Nisam mu uspjela dočarati svoje zadovoljstvo ovom originalnom pričom zato što nisam znala od kuda bih počela i gdje bih završila. Od kojeg lika,čije priče i čije tajne? U ovoj knjizi ima spomenutog u izobilju.
Pokušat ću opisati radnju u nekoliko rečenica pazeći da ne otkrijem nešto bitno. Priča započinje još davne 1987. godine na otoku Nordkosteru gdje jedan skriveni dječak svjedoči strašnom činu. Troje ljudi okupani mrakom u pijesak zakapaju živu ženu do vrata čekajući plimu koja je te večeri najviša. Dok je valovi poklapaju, a njen se očajnički vrisak prolama kroz noć, dječak bježi i odlazi potražiti pomoć svojih roditelja ne znajući da je zadnje što je žena osjetila pod površinom vode blago i meko ritanje u dnu trbuha. 24 godine poslije, studentica Policijske akademije dvadesettrogodišnja Olivia Rönning koja nakon smrti oca želi nastaviti njegovim stopama i postati detektivka, dobiva za neobavezan ljetni zadatak analizirati jedan stari neriješeni slučaj. Olivia dobiva upravo slučaj s Nordkostera na kojemu je radio i njen otac. U isto se vrijeme vodi istraga o brutalnim napadima na beskućnike i objavljivanju tih istih napada na internet. Što je zajedničko studentici Oliviji Rönning, beskućniku Jelleu, misterioznom Šveđaninu na obali Kostarike i direktoru rudarske kompanije? Put do neočekivanih i zastrašujućih odgovora izuzetno je napet.
Ovo je definitivno knjiga idealna za godišnji odmor i čitanje u jednom dahu. Voljela bih pročitati još koju priču ovog odličnog dvojca. Definitivno su pokazali kako napisati jedan dobar nordijski noir.
Primjedbe
Objavi komentar