Ponekad lažem - Zašto je ovo najbolji psihološki triler koji sam pročitala ove godine?


Zovem se Amber Reynolds. Tri su stvari koje trebate znati o meni:

1. U komi sam.

2. Muž me više ne voli.

3. Ponekad lažem. 


Amber Reynolds ima 35 godina. Radijska je voditeljica. Udana je za Paula, propalog pisca za kojega smatra da ju više ne voli. Ima sestru Claire koja vodi uredan život sa svojim suprugom Davidom i blizancima dobivenima umjetnom oplodnjom. Vjeruje da ju roditelji ne vole. Jedina joj je prijateljica Jo, simpatična kolegica s posla. Ne voli Madeleine, svoju suvoditeljicu radijske emisije Coffe Morning. Uvjerena je da će zbog njihove međusobne netrpeljivosti dobiti otkaz. Sumnja da ju suprug Paul vara s njenom zgodnom i urednom sestrom. 
Amber je u komi. Paralizirana je. Ne može se pomaknuti i ne može govoriti. Čuje sve oko sebe, ali drugi toga nisu svjesni. Ne sjeća se  što joj se dogodilo, ali misli da je njezin muž imao nekakve veze s njenim stanjem. Amber nas je upozorila da ponekad laže na samome početku knjige. Što je od njenoga života istina, a što laž šokirat će čitatelje do samog paklenog završetka. Amber nam govori o svojoj mučnoj sadašnjosti, prisjeća se tjedna koji je prethodio misterioznoj nesreći koja ju je paralizirala te nudi uvid u dječje dnevničke zapise stare dvadesetak godina. 

Svako poglavlje knjige pomaže nam u dovršavanju ove psihološke slagalice vodeći nas do obrata toliko mračnog da će svakoga ispuniti hladnom jezom u ove vruće i znojne ljetne dane. Napisala sam obrat u jednini, ali to baš i nije istina. U ovoj knjizi ima više "twist endinga" nego u filmovima M. Night Shyamalana. Ovakvu pametno osmišljenu igru s psihom čitatelja nisam dugo čitala. I igrala. Autorica Alice Feeney dala nam je uvid u srž postojanja same junakinje. Ili je barem natjerala čitatelje da to pomisle, a onda nas je toliko slatko zavaravala tijekom svih 366 stranica ove genijalne knjige. Dovoljno je reći da smo zbog ove priče tri dana jeli jaja za ručak te da sam zbog nje pauzirala svoj čitateljski izazov. Jednostavno ju nisam mogla prestati čitati, a ježila sam  se sve više sa svakom okrenutom zavaravajućom stranicom. 

Nakon ovakve knjige, svaki će mi se sljedeći psihološki triler činiti mlakim, ali to mi se često događa ljeti. Pročitam triler o kojemu uzbuđeno pričam kao najboljem za tu godinu i onda su mi svi ostali žestoki poput limunade. Prijateljica koja mi je preporučila ovu divotu okarakterizirala ju je kao "fucked up" knjigu. Slažem se. Ne propusti!

Primjedbe