Moj prvi susret s gospođicom Peregrine dogodio se na moj 23. rođendan. Knjigu sam dobila na poklon od Pere. Tada me još nije oženio pa mi se udvarao knjigama tvrdog uveza. Rekao mi je da mu je teta u knjižari predložila knjigu rekavši mu da će me ova čarobna priča definitivno oduševiti. Bila je u pravu. Već me sam pogled na prekrasnu naslovnicu i čudnovate fotografije koje divno upotpunjuju priču natjerao na čitanje dan nakon moje rođendanske zabave. Moram priznati da mi je "sjela" kao najbolji lijek protiv mamurluka. Čitala sam ju kao slikovnicu te očima gutala neobične fotografije zbog kojih sam se ponekad osjećala i pomalo neugodno tijekom čitanja. Fotografije su jezive. Divne, ali jezive. Često sam imala osjećaj da gledam u nešto što ne bih smjela vidjeti. Slično sam se osjećala čitajući Šuplji grad, drugi roman o Domu gospođice Peregrine za čudnovatu djecu. Nastavak sam tek sada pročitala izbjegavajući ga misleći da sam možda ipak malo prestara za buduće pustolovine gospođice i njene čudnovate djece. Otkrila sam da nikad nisi prestar za ovako uzbudljivu i lijepu priču.
U prvome romanu, Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu, upoznali smo šesnaestogodišnjeg Jacoba. Nakon sumnjive smrti njegova djeda, tajnovito ga pismo odvodi na velški otok s njegovim ocem. Tamo otkriva staru i naizgled napuštenu kuću. Ubrzo saznaje da je kuća dom brojnoj djeci s neobičnim moćima i njihovoj zaštitnici gospođici Peregrine. Gospođica Peregrine je također čudnovata. Ona je ymbryn te upravlja vremenskim poljima i može zazuzeti obličje ptice. Djeca žive u petlji, koju je stvorila gospođica Peregrine u kojoj proživljavaju isti dan iznova te zbog toga ne stare. Petlja ih štiti od čudovišta, praznoduha, koji mogu ući u petlju kada pojedu dovoljno duša čudnovate djece te postanu stvorovi. Jacob uskoro otkriva pravu istinu o svom djedu, ali i o sebi te kreće u uzbudljivu pustolovinu kako bi zaštitio svoje nove prijatelje, ali i čudnovatu "vatrenu" djevojku u koju se zaljubio. Šuplji grad prati čudnovatu djecu na njihovom putu u London gdje pokušavaju pronaći lijek za gospođicu Peregrine te pobjeći od vojske čudovišta. Ne želim otkriti zašto ukoliko niste pročitali prvu knjigu. Na putu otkrivaju još čudnovatiji svijet nevjerojatnih životinja, čudnovatih odraslih te pokušavaju pobjeći od ubojitih prijetnji koje ih okružuju.
Ovako uzbudljiva pustolovina ne smije se propustiti. Postoji jedna mala sitnica koja mi se nije svidjela, a to je autorov pokušaj humora. Knjiga je prekrasno napisana, ali humoristične dosjetke likova su bizarne. Smiješne samo zato što su bizarne, no to definitivno nije razlog da se ova čarobna trilogija propusti. Veselim se i trećem nastavku.
Primjedbe
Objavi komentar