Nicci French pseudonim je književnog (i bračnog) para Nicci Gerard i Seana Frencha. Djeca četvrtka četvrti je nastavak iz serijala o psihoterapeutkinji Friedi Klein. Prva dva romana Olovni ponedjeljak i Iščezli utorak nisam pročitala. Blesavo sam počela iz sredine s Fatalnom srijedom. Bilo je davno, no sjećam se da sam ju čitala na moru i da mi je bila sjajna. Moguće je da ju je i more "posjajilo" zato što mi je na ljetovanju svako štivo odlično. S Djecom četvrtka sam imala love-hate odnos. Počela mi je grozno, totalno neuvjerljivo i suludo, no kasnije sam već od same sredine počela uživati u priči.
Psihoterapeutkinju Friedu Klein ovaj roman vraća duboko u njezinu traumatičnu prošlost i gradić Braxton u kojemu je odrasla.
Friedina prijateljica iz srednjoškolskih dana, Maddie Capel, pojavljuje se na njezinu pragu moleći je za prijateljsku uslugu. Zabrinuta zbog problematičnog ponašanja svoje kćeri Becky, Maddie moli Friedu da porazgovara s njom, a ona nevoljko pristaje. Frieda ubrzo otkriva uzrok destruktivnog ponašanje petnaestogodišnjakinje. Becky joj priznaje da je jedne noći silovana u vlastitoj sobi. Napadača nije uspjela vidjeti. Nakon što Friedi prenese posljednje riječi koje joj je prije odlaska prišapnuo napadač te nemile večeri, Frieda shvati da su joj te riječi vrlo poznate. One su i njoj prišapnute jedne noći prije više od dvadeset godina kada je i ona kao tinejdžerica brutalno napadnuta u vlastitoj sobi. Nitko osim Friede ne vjeruje u Beckynu priču, čak ni njena majka. Kako bi pronašla odgovore, Frieda se vraća u Braxton, gradić u kojemu je odrasla i u kojemu su oba zločina počinjena. Ubrzo Becky pronalaze mrtvu. Policija je uvjerena da se radi o samoubojstvu, no Frieda vjeruje da je Becky ubijena. I da je njihov silovatelj sada i ubojica. I da je to netko koga pozna.
Moram priznati da mi je početak bio pomalo dosadnjikav. Nešto mi se nije svidjelo, a nisam mogla shvatiti što točno. Mislila sam da me nervira pomalo razvučena radnja. Mislila sam da da sam trebala biti pametnija i pročitati prethodne knjige. Ali onda sam shvatila. Smetala mi je Frieda Klein. Živcirala me svojim postupcima i nikako me nije uvjerila u svoju ulogu u ovoj knjizi. Nekako mi se činila potpuno nestvarnom kao junakinja romana. Ne znam jesu li autori ciljali na nedostatak simpatije prema Friedi Klein. Ako jesu, u tome su itekako uspjeli.
Sama mi se knjiga svidjela. U sebi ima dovoljno misterije, šokantnih otkrića i napetosti za moj ukus. Ako vam ne smeta pomalo neizgrađen glavni lik prema kojemu će nedostajati simpatije, ali i empatije, pročitajte svakako.
Primjedbe
Objavi komentar