Djevojčica koja je obožavala Toma Gordona - U mračnoj šumi između mašte i stvarnosti


Stephen King jedan je od mojih najdražih autora, a ovo jedan od njegovih rijetkih romana koje nisam pročitala. Zašto? Zgadio mi se zbog jednog napornog ljetnog cjelodnevnog i cjelonoćnog putovanja vlakom prije nekih 13 godina. Veselo sam ga pripremila za putovanje koje me toliko izmučilo da nisam ni jednu rečenicu knjige pročitala. Sada mi je zbog toga i nekako drago zato što je ovo knjiga koja se definitivno mora čitati u sigurnosti vlastita doma. 

Djevojčica Trisha glavna je junakinja ovoga romana. Ona je devetogodišnja djevojčica izgledom, ali i ponašanjem zrelija od svojih vršnjaka. Trisha je obožavateljica bejzbola i najviše od svega voli svog omiljenog igrača Toma Gordona. Roditelji su joj rastavljeni s čime se njezin stariji brat Pete, zajedno s maltretiranjem vršnjaka u novoj školi, nikako ne može pomiriti te je to glavni uzrok brojnih svađa između majke i njega. Tijekom jednog planinarskog izleta kojega je organizirala njezina majka i koji je započeo žustrom svađom majke i sina, Trisha neprimjetno skrene sa staze kako bi obavila nuždu. Njezina obitelj u žaru prepiranja nastavlja put ne znajući da ih djevojčica više ne prati. Nastojeći ih sustići prečicom, Trish se izgubi te zaluta dublje u mračnu šumu. Oboružana naprtnjačom s malom zalihom hrane i tekućine te walkmanom, ona započinje svoju mračnu avanturu i borbu za preživljavanje. Boreći se protiv komaraca i bubica koje joj prave više nego neugodno društvo, gladi i žeđi te kiše, ona nije svjesna da se prava prijetnja krije u noći i tami šume. Trisha je uvjerena da je nešto promatra i čeka pravi trenutak za ono na što ne želi ni pomisliti. U ovoj joj je noćnoj mori jedina utjeha bacač Tom Gordon i njezin walkman na kojemu sluša bejzbol utakmice. 

Ovom sam se knjigom baš lijepo prisjetila zašto volim Stephena Kinga. On je definitivno najbolji pripovjedač s kojim sam se susrela. Svaka njegova genijalno osmišljena priča zavuče ti se duboko pod kožu i još te neko vrijeme škaklja nakon čitanja. King ne gubi svoje i naše vrijeme na prevelike i detaljne opise, on PRIPOVIJEDA i tjera čitatelje da luđački okreću stranicu za stranicom svake njegove knjige. Djevojčica koja je obožavala Toma Gordona roman je koji se po meni dosta razlikuje od ostalih njegovih horor romana. Ovo je prvenstveno psihološki roman o hororu preživljavanja jedne djevojčice zbog kojega će se ježiti i najhrabriji. Ali isto tako, čitatelj je tijekom čitanja na oprezu zbog nadnaravnih elemenata svojstvenih Kingu koji će početi iskakati. Ali ne! Autor se poigrava sa zbiljom i halucinacijama čitatelja do samoga kraja. Drži nas na ivici stvarnosti i tjera da preispitujemo ono što smo pročitali. 
Ono što mi se posebice svidjelo je Trisha. Trisha je fenomenalan lik. Djevojčica koja to zaista i je, pomalo naivna i  smiješna za koju sam empatično navijala, ali i heroina čijih bi se iznenađujuće pametnih djela i mnogi  odrasli posramili. Pametna, hrabra i dosljedna koliko joj to godine dopuštaju.

Ovo je definitivno roman koji će protresti i one najmirnije te preznojiti i one najhladnije. Ovo je roman koji se ne propušta.

Primjedbe