Često se s mužem upuštam u raspravu o lektiri u osnovnoj i srednjoj školi. Naravno da smo oboje ogorčeni na suludo neprimjerene romane koje smo morali čitati u srednjoj školi, a koji su nam postali jasni i bitni tek u kasnijoj, malo odraslijoj dobi. Slično je bilo i tijekom osnovnoškolskog obrazovanja. Bistro se sjećam da sam većinu lektirnih naslova mrzila i čitala s ogromnim grčem u želucu. Mislim da se situacija nije pretjerano promijenila. Teško je popularizirati čitanje nudeći djeci djela koja će kod njih izazvati brojne psihosomatske poremećaje. I ja sam patila od "boleština" uzrokovanih Začuđenim svatovima, Brankom te mnogim drugim naslovima koje zbog PTSP-a i danas zaobilazim.
Nakon dvadesetak pročitanih stranica Eve, male žene, glasić u mojoj glavi počeo je uzbuđeno galamiti kako bi ova knjiga za mlade bila odlična lektira. Shvatila sam da bi se Eva jako svidjela onoj nekoj davnoj trinaestogodišnjoj Marti, ali i svim njenim čitateljski nastrojenim prijateljima. Eva, mala žena odlično će podsjetiti mlade o važnosti kritičkog promišljanja o društvu i svijetu u kojemu žive. Vjerujem da će nešto moći naučiti i oni koji se više ne smatraju mladima.
Priča prati tinejdžericu Evu koja stanuje na periferiji, u staroj sivoj zgradi udaljenoj od grada. Eva živi sa svojom bolesnom majkom koja većinu vremena provodi u krevetu. Gotovo se svakodnevno o njihovim objedima brine teta Pavica, susjeda i majka njezina najboljeg prijatelja Željkeca. Njegova oca, susjeda Pere, većina se stanara kloni zbog nagle naravi koja posebice izlazi na površinu onih dana kada previše popije. Njegova obitelj u takvim situacijama izvuče najdeblji kraj. U zgradi živi i Paula, starica s mačkama za koju su Željkec i Eva uvjereni da je vještica.
Iako bi se trebala veseliti nadolazećim božićnim praznicima, Evu brine mnogo toga. Kraj je polugodišta, a ona će vrlo vjerojatno imati nedovoljne ocjene iz matematike i fizike. Začuđena je i zbog pozivnice na rođendansku/novogodišnju zabavu svoje popularne i bogate bivše najbolje prijateljice. I kao šlag na kraju torte, nakon jedne od brojnih svađa s Perom, Pavica i Željkec odlaze ostavljajući Evu s mišlju da ih možda više nikada neće vidjeti.
Eva se suočava sa svojom svakodnevnicom. Ponekad neustrašivo, a ponekad i uz tugu, prisjećajući se nekih davnih, boljih vremena. Ono što ni sama ne zna je da će uskoro pronaći prijatelje u onima koje nije ni sanjala te otkriti tajne zbog kojih će drugačije gledati na svijet i ljude koji je okružuju.
Svakodnevno susrećemo ljude koje pogledamo, a ne vidimo. Promatramo brojne Pavice i Željkece. Klonimo se susjeda Pere i ne miješamo se u njegove glasne prepirke sa ženom i djecom. Živciraju nas sve one starice Paule koje vire kroz špijunke i gunđajući otvaraju vrata žaleći se na nepostojeću buku. Često ne pokušavamo pogledati dalje i dublje od svih tih oronulih fasada.
Svi smo mi poznavali barem jednu Evu. Možda je netko i bio jedna Eva. Dijete koje je moralo odrasti prebrzo. Dijete iza čijih su se loših ocjena u školi krili mnogo dublji razlozi od lijenosti i nemara. Naša Eva iz knjige ipak je većinom sretna, neustrašiva i zabavna u svom tužnom i preozbiljnom svijetu. Što je s onim Evama koje nisu?
Ovaj je roman mješavina gorkog i slatkog. Zabavan je i humorističan te odiše toplinom, bez obzira na svoju problematiku. Divan je, tužan i realan. Takav je naposljetku i život.
Primjedbe
Objavi komentar